Ana Vrbovski, studentica

Kada se osvrne na početak svoga srednjoškolskoga obrazovanja, Ana smatra kako je ono prošlo veoma brzo. Upisala je kuharstvo u Srednjoj strukovnoj školi u Vinkovcima jer je oduvijek voljela kuhati. Početak prvog razreda obilježio je štrajk, a odmah nakon  štrajka došla  je i korona  te je prvi razred velikim dijelom provela kod kuće. U drugom i trećem razredu situacija je bila puno bolja; pamti  mnogo smijeha, malo manje učenja, različitih radionica, edukacija i različitih kuharskih natjecanja.

Tijekom obrazovanja naučila je puno o sebi, ali također i o  drugim ljudima, posebice  u stresnim situacijama. Neki od savjeta koje joj je dala mentorica Marija Bošnjak  i kojima se i danas vodi su: Ako problem ne možeš riješiti u pet sekundi, idi dalje ili ako ne ide, stani i popij vode. To su dva pravila koja su ju usmjeravala na natjecanjima i koja su joj pomogla da bude mirna i smanji stres, ali i da posao završi do kraja jer je često htjela odustati kad joj jednostavno nije išlo od ruke. Iz srednjoškolskih dana pamti brojne anegdote, a sjeća se kako su kolege pisali bećarce profesorici da bi ispravili ocjenu, ponekad su čak su i pjevali kada bi napravili neku „glupost“.

Prošle je godine završila srednju školu te se, kao redovna studentica, upisala na Visoku školu Aspira u Zagrebu. Zanimljivo je napomenuti kako je stipendiju u Aspiri zaslužila osvajanjem Kamelija kupa prošle godine što dovoljno govori o Aninim potencijalima i ambiciji.  Iako nema radnoga iskustva, smatra kako je za dobrog ugostitelja presudna primjerena i kvalitetna komunikacija  s ljudima, kolegijalnost, timski rad  te dobro poznavanje svoga posla. Osim toga, vjeruje kako i Hrvatska, a posebno Slavonija ima veliki potencijal za napredak i budući razvoj u području ugostiteljstva i turizma.

Svojim kolegama iz Ugostiteljsko-turističke škole poručuje da prije svega poštuju profesore koji im predaju, da maksimalno iskoriste njihovo znanje, radna iskustva, da uvijek na predavanjima pitaju sve što ih zanima – Jer znanje neće samo doći nego ga mi moramo tražiti.  Iz svoga iskustva tvrdi kako ima jako puno stvari koje je tek sad na fakultetu shvatila, poput toga da prije svake radionice prouči informacije o namirnicama s kojima će raditi, da istražuje razne tehnološke postupke, da kod kuće vježba i ponovi nove stvari koje je radila na radionici kao i da eksperimentira s hranom, novim okusima, začinima.

Zahvaljujemo se Visokoj školi Aspira na ustupljenim fotografijama.