Zvonimir Paponja, student enogastronomije
Ostale vijesti
Postoji bezbroj raznih zanimanja, ali samo je jedno ono što te uistinu zanima. Taj savjet mi je ostao u glavi dok su me stariji i iskusniji savjetovali pri izboru struke te me vodio pri izboru mog budućeg zanimanja. Kuharstvo me je oduvijek oduševljavalo (gledao sam brojne priče i filmove u kojima se prikazuje prava kuharska brigada, organizacija u kuhinji i bezbroj identičnih jela koji su spremni za posluživanje gostima). Zanimanje kuhara bio je jedini i za mene najbolji izbor pri odabiru srednje škole, a kako sam htio izučiti tu struku na najbolji mogući način, upisao sam najbolje opremljenu ugostiteljsku školu u Hrvatskoj; Ugostiteljsko-turističku školu u Osijeku.
Tri godine koje sam pohađao za kuhara bile su temelj struke, a sva znanja koja sam stekao te ih primjenjujem i danas i na kojima sam neizmjerno zahvalan, pružio mi je profesor Damir Abramić. Završnu, četvrtu godinu, predavao mi je profesor Zlatko Perković koji je izbrusio već prethodno stečena znanja i pružio još bezbroj novih.
U školi mi se najviše svidjelo što su se pružala znanja koja prate trendove u ugostiteljstvu i turizmu, ali i u isto vrijeme ne zanemaruju se ni osnove ni temelji struke. Neprestano se ulaže u rast i razvoj učenika (budućih ugostitelja) organiziranjem raznih radionica, edukacija, praktične nastave, natjecanja.
U srednjoj sam školi odrađivao praktičnu nastavu u ugostiteljskim objektima u ulozi kuhara, konobara i recepcionera i to širom Hrvatske, od Opatije, Đakova, Lovrana do Osijeka.
Nakon završetka srednje škole, putem RCK osposobljavanja mladih i uz zalaganje profesorice Gabrijele Baraban, započeo sam svoj prvi studentski posao u Zagrebu u hotelu Westin. Ta se suradnja nastavila i naredne godine te će se nastaviti i dalje. Upisao sam Fakultet turizma i ruralnog razvoja u Požegi, smjer Enogastronomije, a uz predavanja radim i kao ispomoć u kuhinji Studentskog centra.
Struka je sama po sebi suviše opširna i svatko bi se trebao opredijeliti za onaj dio koji smatra da može savladati i biti „master“ u tom smjeru. Moja je strast izrada tijesta, tjestenina i sama moderna kuhinja, a osim toga zainteresiran sam i za enologiju.
Vještine koje sam stekao praksom i pokaznim vježbama na satu kuharstva, znanja koja sam „krao“ od iskusnih chefova, greške koje sam sam učinio i bezbroj savjeta kojih sam se naslušao svakog dana te edukacije i natjecanja koja sam prošao tijekom svoga srednjoškolskog obrazovanja najbolji su pokazatelji onoga što sada znam i iskustava kojima sada vladam.
Hrvatska, pogotovo područje Slavonije, još je uvijek nebrušeni dijamant. Karijere i razvoja na ovim područjima ne nedostaje i tržište se toga nikad neće zasititi. Mogućnosti je bezbroj, a ukoliko se dovoljno i permanentno educira, poboljšava i razvija svijest o stalnom napretku kao temelju za uspjeh u ovom sektoru, napredak je osiguran. Takvi stavovi dovode do toga da se ne moramo prilagođavati i kopirati druge destinacije, već možemo postati unikat.
I na kraju, svojim bih budućim kolegama poručio kako ka uspjehu vodi trajna motivacija, želja za uspjehom i postavljanje jasnih i kvalitetnih ciljeva. Na početku srednjoškolskog obrazovanja postavio sam si cilj – postati kuhar, a zatim izvrstan gastronom i u tome sada i uspijevam, a do tog cilja sam si postavljao tisuće i tisuće manjih ciljeva koji su me slijepo vodili i tu još nije kraj. Kolege koje si postave jasne ciljeve naći će put kojim će ih ostvariti. Uz uspone i padove sve do uspjeha jer sve je moguće, a to je ujedno i moj najbolji savjet.