Uređenje dvorišta i izrada vrtnog namještaja u prostoru novog doma

Dom učenika u Lučkom prilazu temeljito je podvrgnut adaptaciji, a učenici i djelatnici privremeno su smješteni u bivši Dom „Vinko Bek“.

Interijer su uredili zaposlenici tijekom ljeta, te su postali ugodan i topao prostor za život.

Zgrada u koju smo smješteni posjeduje dva izolirana dvorišta, od kojeg je jedno bilo posve zapušteno, ali prepoznato od strane prof. Gabriele Poslon kao potencijal za izgradnju bajkovitog okruženja.

Učenici su prihvatili ideju i krenuli u raščišćavanje terena. Topla jesen omogućila nam je da završimo pripremne radove, te iznesemo oko 5 t zelenog otpada i građevinskog materijala, te posijemo travu.

Dobrom voljom poznanika nabavljene su drvene palete od kojih je profesorica obavila grube poslove oko izrade vrtnog namještaja. Lakše poslove brušenja i bojanja namještaja s radošću i velikim entuzijazmom završili su učenici.

Iako je planirano da ljepota samog dvorišta bude vidljiva već krajem ožujka, nastavak radova, zbog loših vremenskih prilika, bio je prolongiran sve do svibnja. U tom periodu učenici su se uključivali u poslove prema vlastitim interesima, slobodnom vremenu i volji, te pripremili sve poslove u zatvorenom prostoru.

Zajedničko druženje učenici su provodili vikendima u domu kada su se iskazivali kreativnim radom i izradom bezbroj detalja koji su čekali svoje mjesto u budućoj bajci.

Veliko iskustvo i znanje učenici su usvojili radeći s alatima koje do sada nisu imali priliku imati u rukama: aku-pile, alu- izvijači, bušilice, brusilice, čekići.. te uvidjele da su dovoljno snažne da riješe svaki problem koji im se do sada činio nepremostiv.

Nakon što smo potrošili više od 20 l boje za drvo i isto toliko starog motornog ulja (kako bismo smanjili trošak) da bismo zaštitili dvije pune prikolice paleta od kojeg su izrađeni razni ukrasi, stalci za cvijeće, stazice, ograde.. otvorila se ona ljepota koja je prvobitno bila zamišljena.

A ljepota bez cvijeća ne ide!

Prikupljali smo vlastita sredstva, te kupili cvijeća tako da smo svakom uglu dvorišta ugradili dušu šarenilom njihovih boja.

Bilo je tu i vrlo uspješne suradnje s roditeljima koji su nam poslali rasade koje su izdvojili iz svog privatnog okruženja.

Da bi užitak bio potpun, kupili smo dvije viseće ljuljačke koje su nagrada učenicima za trud uložen u prikupljanje povratne ambalaže. Od sredstava povratne ambalaže kupljena je i rasvjeta koja u večernjim satima dvorištu daje dodatnu magičnu notu.

Objave na društvenim mrežama pobudile su interes novinara koji su nas posjetili da bi široj javnosti prenijeli što mogu zajedničkim snagama učiniti koordinirane ručice maloljetnih djevojčica. Otvorili smo vrata zainteresiranim posjetiteljima, te smo imali čast ugostiti kolege, ravnatelje i predstavnike uprave grada i druge građane koji su samoinicijativno dolazili ne bi li u svom oku priuštili dio naše bajke.

Cilj cijelog projekta je bio naglasiti važnost veze čovjeka s prirodom, podići razinu samopouzdanja učenica u osobne sposobnosti, naučiti ih da je čovjek sposoban vlastitim snagama izgraditi svoj osobni raj, uvidjeti da timski kreativni rad rasterećuje i daje životu smisao, da prirodni materijali trebaju biti naš izbor za budućnost kako bismo i budućim generacijama omogućili održivost i razvoj.

Nakon svega, uređeno je dvorište postalo mjesto odmora, druženja, učenja, često puta i zamjenska blagovaonica ili samo prostor pod zvijezdama za meditaciju i kreiranje nekih novih životnih ideja.

Autor: Gabriela Poslon

Prilog iz Glasa Slavonije:

https://www.glas-slavonije.hr/464501/3/Ucenice-ugostiteljske-skole-pretvorile-zarasli-vrt-u-oazu