Veseli i zdravi bili, trčite Ferivi

Iza nas je vikend koji je potvrdio koliko veliko može narasti nešto što se dugo i kontinuirano gradi.

Riječ je o mišićima učenika Ugo doma izgrađeni i naviknuti na napor koje zahtjeva trčanje na duge staze.

I nije riječ samo o mišićima, nego o hrabrosti i srcima koja uskaču i ring s profesionalnim trkačima.

Riječ je u međunarodnoj utrci – 22. Osječkom Ferivi polumaratonu, jednoj od najvećih manifestacija grada Osijeka koja je ove godine ugostila gotovo 2000 trkača iz 12 zemalja.

Riječ je o utrci o kojoj se priča cijele godine u razgovorima svih generacija, bez obzira jesu li trkači, volonteri, glazbenici ili navijači (bez kojih nema niti jedne dobre „tekme“).

Trčanje je vrlo zahtjevan sport jer nema igre koja bi raspršila misli o težini, već trkač svo vrijeme zbraja kilometre, vrijeme, korake, te procjenjuje svoje osobne snage; kada u kojem trenutku ubrzati ili usporiti, te uspješno doći do cilja. Zapravo, trčanje je sport usko povezan sa šahom i matematikom: taktika i kalkulacija. U konačnici, rezultat je uvijek zbroj svih kilometara, odricanja i požrtvovnog rada tijekom svih prethodnih treninga.

Trčanje je jedini sport gdje se u istoj „utakmici“ natječe profesionalna svjetska sportska elita i rekreativci. Svi startaju zajedno i svi se natječu pod jednakim uvjetima. Time svaki sudionik doživljava borbu s vlastitim snagama jednako kao i borbu za poziciju, te od navijača i pratnje ima jednaku podršku i s jednakim žarom doseže svoj cilj.

A učenici su još davno dobili zamah na treninzima u večernjim satima kada nakon 22 sata izađu na obalu Drave kako bi zaključili dan s potvrdom da smo ga iskoristili u svim segmentima: kognitivnim, socijalnim, zdravstvenim, te trčimo dok nam noge i pluća ne otkažu poslušnost.

Više od očekivanog je činjenica da učenici sve više odlaze samostalno trčati jer je trčanje postalo dio njihove potrebe.

A rezultat:

2/3 trona zaposjele su učenice Ugo doma!

Dakle: 1.i 3. mjesto u kategoriji na 5 km zauzele su učenice našeg doma! (I prošle su godine učenice bile na tronu!)

Iako je petak bio kišni dan, bili smo počašćeni pratnjom roditelja koji nisu skrivali ponos.

Ne samo učenice, svoju prvu utrku od 5 km je istrčala i djelatnica Marijela Bičvić, sportašica koja je i tijekom utrke bila podrška učenicama.

Zajedno s njima, kao podrška, otrčala je i prof. Poslon (s unučicom u kolicima), u konačnici okićene zlatnom u kategoriji!

Subota, 11.travanja, bila je rezervirana za polumaraton i štafete (3 x 7 km).

Naša štafeta, pod nazivom „Ugodomci“ bila je mješovita, jedan dječak i dvije djevojčice. Kako se jedna djevojčica ozlijedila, prof. Poslon je uskočila spasiti ekipu i otrčala njenu trećinu utrke. U iznimno jakoj konkurenciji, naša štafeta je zauzela 33. mjesto od ukupno 65 prijavljenih štafeta.

U trčanju štafete najljepše je to što nitko ne trči samo za sebe, nego za cijeli tim, pa se time dimenzija utrke podiže na višu razinu: ona postaje i srce i odgovornost osobnog davanja za svakog člana ekipe. Trčanje štafete je igra, zabava, napor i veza koja se stvara među ljudima. Štafeta se trči uvijek brže od utrka za vlastiti plasman; trčanjem štafete svaki član izvuče iz neke svoje tajne rezerve još neku dodatnu snagu. Teško je riječima opisati kolika se radost dogodi na punktovima za primopredaju štafete u trenutku kad se ugledaju dvije duše koje dijele nezaboravnu bliskost zajedničke igre pod istim imenom.

Značajna podrška je bila voditeljica Kresović koja je bila iskrena navijačica, kako za učenice, tako i svom suprugu koji nam je bio ozbiljna konkurencija.

Osječki Ferivi polumaraton, dionicu od 21 km, već niz godina istrči i ravnatelj, te se nadamo njegovoj podršci na budućim utrkama.

Zahvaljujem učenicima koji su na svim utrkama sudjelovali kako volonteri, oni su na prvoj crti događanja i bez njih bi se teško organizirala ovako velika događanja.

Čestitke svima koji su sudjelovali, kao i svima koji daju sve od sebe kako bi postigli manje ili veće ciljeve.

Ponosna sam i na učenike koji uporno treniraju, ali iz opravdanih razloga ove godine nisu sudjelovali na utrkama.

Važno je voditi brigu o zdravlju kroz sport. A Osječki Ferivi polumaraton bio je ponovo više od sporta jer smo bili tim, jer smo nosili zajedničku radost i borbeni duh.

Gabriela Poslon, prof.