17 srpnja, 2025
Ako me išta može nadahnuti, pokrenuti, poslati na kraj svijeta ili izvesti bilo kakvu akrobatiku i držati me na nekom nestvarnom levelu, to su djeca; njihova volja za pomacima prema ljepšem, boljem, snažnijem…
Iako su maturanti još u svibnju službeno prestali biti moji učenici, pokriće u ostvarivanju još jednog putovanja, bila je njihova želja da još jednom odemo zajedno. Ponovo je bio postavljen samo jedan moj uvjet; program morate prihvatiti u cijelosti i…demokracija – to sam ja; nema pritužbi, negacija; uživamo u svemu, ovaj put i u autofagiji (glad nazvana prihvatljivim rječnikom).
Imali smo mi vrhunski smještaj i 3 obroka svaki dan koji nam je ponovo osigurao Učenički dom Split (i neizmjerno smo im zahvalni jer bez ove baze teško bismo mogli u ovakav pohod),
Program je često bio odmaknut od obroka, pa i od udobnog smještaja.
Moja vizija je da gnijezdo mora biti visoko i izazovno da bi ptiči poletjeli. Nije to eksperiment s tuđom djecom; moja su djeca pretpostavku već zapečatila i prebacila u aksiom.
Dakle, od 7 dana, dva smo proveli u HŽ kapsuli. A mi o Hrvatskim željeznicama imamo samo riječi pohvale! Putovanje traje dugo, pa mi dugo i uživamo u putovanju!
Iz vlaka, tradicionalno, u ponoć ulijećemo u more!
Prije 7 ujutro su svi budni jer po programu je planirano čišćenje oko potoka Trstenik. Čistoća Split d.o.o. ponudila se kao podrška, uz neskriveno iznenađenje zbog naše namjere.
Poslijepodne je vrelo, +37; mi odlazimo na volonterski rad u Dječji dom Maestral! Emocije malih i velikih su na najvišoj razini. Poklanjaju nam Zahvalnicu, unaprijed pripremljenu! Ostatak dana oslobođen je za kupanje, šetnju, što god.
Sutra idemo na Cetinu! Nosimo kamp opremu i hranu koju sami pripremamo. U prvom susretu sa šumom djevojčice koje su prvi put ovdje pitaju ima li u šumi bubica. U sljedećem trenutku mačetom prave prostor za šatore, čiste putove i smeće koje je ostalo od proslave 1.svibnja. Ljepota Cetine odagnala im je sve strahove. Spustila se noć, a oni ne pale lampice jer se oduševljavaju nebom punim zvijezda. U šumi smijeh i veselje. Ja sam umorna i ne mogu gledati, oni i nakon ponoći imaju energiju za još. Budim se ranim zorom, a neki su u rijeci od 6. Kažu, bilo im je žao prespavati jutro.
Radije bi ostali još malo u šumi i predlažu da otkažemo i ručak!
Sutrašnji dan smo proveli na Šolti. Svake godine odemo na drugi otok, a Šoltu još nitko nije vidio. Prije podne smo proveli na divljoj plaži kupajući se u zaljevu tirkiznog mora. Neki plivaju, neki rone, pa mi nikako ne štima brojčano stanje dok ih pogledom skupljam po zaljevu.
Na povratku su željeli Bolt za prijevoz na ručak. Dodala sam malo spartanskog i donijela odluku da ćemo pješke. Ručak, pa plaža!
Sutradan navečer, tj. jučer krećemo kući, vlakom naravno. Posljednji zadatak: ustati se prije zore i zoru dočekati na Marjanu. Popeli smo se na vrh, uhvatili bezbroj nesvakidašnje lijepih prizora i spustili se do plaža na južnom dijelu Marijana.
Otišli smo prije doručka, a na Marjanu nema dućana, u ruksacima samo voda. Kažu – gladni su i umorni; ne mogu plivati. Uvjeravam ih da je odlično povremeno gladovati i da gladovanjem pokreću autofagiju. Ulaze u more, nisu više gladni. More im je oduzelo i umor i glad.
Navečer smo u vlaku! Izmjenjujemo fotografije i dojmove.
Jedna maturantica kaže: “Leptir je zamahnuo krilima i promijenio moj svijet. U potpunosti ste ispunili misiju putovanja!”
Naposlijetku, već mi nedostaje sve ono što je disalo s nama sve ove dane! Svaka pohvala učenicima za nošenje s novim situacijama, za ponašanje, za sve odrade, sve za svaku pohvalu! Nadam se da ih je ovo putovanje naučilo koliko možemo biti korisni, a da nam istovremeno bude lijepo. U nekim trenucima su bili strpljivi, a u nekima izdržljivi, sve što je situacija zahtijevala. Ja sam tako ponosna i sretna što sam s njima proživjela dio života u jednom kratkom, ali intenzivnom periodu! Željela bih da sve proživljeno bude čisti dobitak i da se dalje grade u snažne, požrtvovne i sretne pojedince.
Uživala sam s njima! Sigurna sam da su spremni mijenjati svijet na bolje! Naposljetku, pojedinci mijenjaju svijet, ne čopor!
Tekst i foto: Gabriela Poslon