Dan učitelja na biljskom jezeru

Dom učenika Ugostiteljsko – turističke škole Osijek pun je djevojčica pristiglih sa raznih strana Slavonije.

Žive skromno i tiho. Većina njih još nije blizu punoljetnosti. Nenametljivo istražuju svijet.

Nije lako otkriti njihov potencijal, sve dok im se ne ponudi izazov.

Dom učenika je dugogodišnji član Udruge Veslačkog kluba Biljsko jezero i svake je godine jedan od izazova sjesti u čamce i izvesti prve zaveslaje dok je uokolo mutna voda Biljskog jezera koja čini stanište mnogobrojnim životinjskim i biljnim svjetovima. Istina, teško priznajem da po jezeru nerijetko plivaju i zmije; bilo bi to kontraproduktivno razbijanju straha od svega ovdje nepoznatog.

Ulazak u čamac je veliki korak, predstavlja trenutak odvajanja od sigurnosti čvrstog tla u malu „ljušturicu“ koja se najprije kreće posve bez kontrole, uglavnom vrteći se oko svoje osi. Trenuci bučnih prebacivanja, doze straha i neuspjelih pokušaja.   Nakon što povežu da bi veslo moglo biti slično kuhači, dogodi se spektakularni pomak koji čini spoznaja da zajednički dogovor, dobra koordinacija i sinkronizirani rad vrlo brzo daje rezultate. I čamac se počinje kretati.

U drugom koraku savladavaju kako čamac usmjeriti, okrenuti ili zaustaviti. I kako ostati suh.

Savladana vještina otklanja grč i stvara nove kreacije; trenuci kada je vrijeme da ja izoštrim pažnju jer sad već veslaju stojeći, izmjenjuju mjesta u pozicijama, natječu se međusobno, jedni su blizu, drugi se gube iz vidokruga. A svi moraju biti na oku.

U završnici uživaju u tišini i zelenilu; počinju se diviti oblacima ili razgovaraju s labudovima i kornjačama; predlažu da tu negdje podignemo šator i ostanemo. Sa svime se slažem i obećavam da hoćemo jednom! I vjerujem sama sebi jer djevojčice su hrabre, poticajne i inspirativne. Raduje me njihova radost. Sigurna sam da će znati svoj svijet urediti tako da će uvijek u njihovom oku fokus biti usmjeren na ljepotu.

Ja sam tu da ih podučim da budu i spretne i sretne. I povezane; i međusobno i s prirodom.

I sebi priuštih dobar osjećaj jer sam posijala to sjeme koje je njima danas doživljaj, a za naredne dane – inspiracija i snaga.

Na Dan učitelja učila sam koliko je važno biti učitelj… zbog sjaja vode koja se zrcali u njihovim očima.

Gabriela Poslon, prof. biologije i kemije

odgajatelj-savjetnik