Čarobni svijet pustolovina

Ako si u komforu svaki dan, pitaj se… jesu li se preklopili svi ti dani u samo jedan nedoživljaj!
Ako imaš strah iskoračiti u nepoznato, povedi prijatelja, ekipu i pronaći ćeš blago koje je čekalo tvoju smjelost!
Bit ćeš nagrađen novim snagom i spoznajama, iskustvima i vezama, dotaknut ćeš srž i radost od koje će ti narasti krila za nove iskorake.
I više se nećeš bojati izazova, nekomfora i života.
Zaljubit ćeš se u ljude, u život i samog sebe!

Avanturistička putovanja nisu nepoznanica učenicama Doma Učenika Ugostiteljsko-turističke; više stil života prikupljanja novih iskustava koji se bira u razdobljima kad uzmičemo svakodnevici. Naše je putovanje u Dalmaciju bila samo željena nadogradnja koju smo iskusili prethodnih godina.

Velika vrata ponovo nam je otvorio Učenički dom Split koji nam je pružio ugodan smještaj i vrhunske obroke, a projekt besplatnih karata HŽ-a za učenike omogućio nam je životopisno putovanje HŽPP-om. Prijevoz i smještaj samo je baza za kreativne dodatne doživljaje koje iz godine u godinu nadograđujemo.

Možda se mnogima od nas putovanje na more ne čini spektakularno, međutim, ako imate 17, a more ste vidjeli samo na slici, onda je putovanje na Jadran životna avantura.

Obzirom da je ova pustolovina imala cilj otvoriti umove, razbiti strahove i stereotipe, učvrstiti socijalne veze među svim sudionicima, iskočiti iz okvira svakodnevnih analiza i transformirati se u ljepotu trenutka, svaki je dan imao zadatke koje su učenice pristale bespogovorno ispunjavati onog trenutka kad su se odlučile i pristale na putovanje.

Prilikom spremanja kofera kupaći kostimi su na vrhu jer smo u moru već u prvim minutama nakon dolaska u Split. Kupanje noću prvi je iskorak svega što sijedi u narednim danima.

Prethodnih je godina program putovanja podrazumijevao doček zore na Marjanu. U svitanju kretati se uzbrdo i nizbrdo nije svima bilo jednostavno. Međutim, ove godine, mimo programa, učenici su odlučili ponoviti doživljaj Marijana, te ponovo prijeći 20-tak km po biseru „najlipšeg grada na svitu“!.

Obzirom da ovo nije turističko putovanje, odlučili biti društveno korisni i ostaviti svoj trag u gradu koji nas svesrdno prima. Uredili smo dio ulice Matice hrvatske; pomeli, počistiti i pošišali suhe grane uličnih biljaka. 20 ruku radilo je složno i ulica je toga dana zablistala na zvizdanu.

Između dvije dvosatne vožnje trajektom ugurao se dan na sunčanom otoku. Putovanje na Hvar bila je nagrada, zadatak i poseban doživljaj. Divlja plaža orila je od grohota i veselja. Gotovo da nam je izmakao obilazak stare jezgre Starog Grada. U suton dana vratili smo se domaćinima Učeničkom domu Split koji su nas dočekali obilatom večerom.

Svi oni koji putuju u aranžmanu Doma na pustolovna putovanja znaju da su moguće izmjene plana i da se od učenika očekuje fleksibilnost. Tako smo predavanje ultramaratonki Nikoline i Nataše Šustić prebacili smo za slijedeći dolazak, a sudjelovali u edukacijama HGSS-a.

Kada je prve godine pustolovnih putovanja obilazak rijeke Cetine stavljen u plan, nitko od učenika nije bio oduševljen sve dok nisu ugledali to čarobno mjesto. Prošle smo godine uvrstili višesatno iskustvo spusta u raft čamcima, tzv „rafting“. Djeca koja su odrastala u izolaciji i „on line“ nastavi transformirala su se u šumska bića kojima je izostao strah od penjanja po drveću i skakanja sa stijena u hladnu vodu. Rijeka ih je posve obuzela i ove smo godine nadogradili projekt i rezervirali čak dva dana za boravak i aktivnost na rijeci Cetini.

Prijedlog učenika je bio da na putovanje idemo bez mobitela! Mobitele smo odlučili odložiti ulaskom u robinzonski kamp.

Niti jedna učenica nikad nije spavala u šatoru! Ovaj put spavale su u kampu bez struje i vode; bez kupaonice i kuhinje. Rijeka je bila mjesto za plivanje, kupanje i održavanje higijene, za pranje suđa, rublja i izvor vode za piće. I toalet s vratima od lišća imao je posebnu draž.

Zapravo, učenici i dalje ne znaju koliko su klasični kampovi komforni jer ovo je njihovo prvo iskustvo stanovanja „pod platnom“.

Zadaci nisu izmaknuli niti na novoj destinaciji: na splavu su obilazile i očistile obalu rijeke od smeća koje je ostalo od proslave 1.svibanja, te podigle šatore. U poslijepodnevne sate pažljivo su pratile upute HGSS koji je učenice upoznao s pravilima ponašanja u prirodi. Najizazovniji dio edukacije bio je postupak spašavanja u čamcima za brze vode, tzv. „eskimorol“. Bilo je hrabrih i upornih koje su se dobro nagutale Cetine dok su naglavačke ronile zarobljene u kajaku iznad njih.

Priprema objeda uključivala je pripremu ognjišta i održavanje vatre. Glavni ložač bila je Iva koja nije htjela ostati izolirana od cetinskih doživljaja, pa je sama doputovala za nama iz Osijeka nakon što je riješila svoje obaveze. Ne pamtim da sam nekoga s toliko euforije i ponosa dočekala na kolodvoru.

Uz vatru i glasanje životinja (ptica, pataka, žaba, puhova…) koje noću kreću u aktivan život, na obali rijeke proveli smo nezaboravne trenutke druženja. Iznimno zanimljivo je bilo svjedočiti kako se djevojčice sa čeonim lampama bez straha snalaze po mrklom mraku u šumi.

Novi je dan nosio novi zadatak: skuhati grah u kotliću. Po iskustvu od prošle godine, grah sa Cetine je izvanredno jelo zbog jednog nezaobilaznog sastojka – Cetine. I kad je grah bio gotovo skuhan, stiže jedna učenica i izlije pun lončić rijeke. Kaže da je Cetina začin i predlaže da si malo ponesemo i kući za bolji okus jela.

Nakon opranog suđa u Cetini vrijeme je da se vratimo u Split. Sutra je povratak kućama. Međutim, one žele ostati još jednu noć u šatorima. Planovi su „klizni“ i mi ostajemo!

Iako je predviđena samo lagana kiša, u 4 ujutro iznenada kreće pljusak, jak vjetar i grmljavina. Šatori su udaljeni svega nekoliko metara jedni od drugih, ali toliko pljušti da nitko ne može nikome. I bučno je od vjetra i udara kapi o šatorsko platno. Sjedim u šatoru i čekam da sve ovo malo prođe, pa da izvidim stanje njihovih emocija. Kraljice šume nisu imale strah! Neke su malo i pokisle zbog jakog vjetra koji je unio kišu u šator.

Ujutro, kamp je posve mokar; stolice, posuđe.. Pripremamo doručak. Rijeka služi i kao hladnjak, te novom zorom vadimo posljednje ostatke hrane i pića iz rijeke.

Posljednja promjena plana prije polaska iz Omiša za Split i Osijek: odlazak u obilazak Crvenog i Plavog jezera u Imotskom. Unatoč snažnom vjetru, odlučujemo spustiti se i okupati u Plavom jezeru. Jezero se pjeni od valova koji nas preklapaju preko glave. Ne napušta nam se ovaj scenarij i pitamo se koliko je sve ovo stvarno. Dobar film! Vrhunski! I cijeli tim sudionika ovog scenarija!

Vraćamo se HŽ-om. Ležeća kola prilika su da posložimo snove. I maštom stvorimo nove. Sigurna sam da će se ostvariti. Ova djeca znaju da su svi snovi ostvarivi. Pustolovna putovanja otvaraju vrata i moćima i mogućnostima!

Da nema dobrih veza među ljudima, ništa od ovoga ne bi bilo moguće.  Zahvaljujemo se Učeničkom domu Split koji nas ugošćava godinama, i osoblju HŽPP sporih, ali sigurnih i ugodnih veza, bez njih mi se ne bismo ovako dobro povezali međusobno i s prirodom.

Zahvaljujemo timu kompanije Magic Word Adventure Omiš koji nam je omogućio korištnje rafting i kajak čamaca i druge oprema.

I Ivanu Šafradinu, članu HGSS koji je strpljivo i sveobuhvatno educirao učenice.

Ako si u komforu svaki dan, pitaj se…jesu li se preklopili svi ti dani u samo jedan nedoživljaj!
Ako imaš strah iskoračiti u nepoznato, povedi prijatelja, ekipu i pronaći ćeš blago koje je čekalo tvoju smjelost!
Bit ćeš nagrađen novim snagom i spoznajama, iskustvima i vezama, dotaknut ćeš srž i radost od koje će ti narasti krila za nove iskorake.
I vise se nećeš bojati izazova, nekomfora i života.
Zaljubit ćeš se u ljude, u život i samog sebe!

Voditeljica projekta: Gabriela Poslon, odgajatelj savjetnik