Split u Osijeku

Suradnja domova – temelj za ostvarivanje nesvakidašnjih

 iskustava i novih prijateljstava

Sanjamo o putovanjima i avanturama koje ćemo nositi sobom sve dane života svoga.

Za ostvariti takav životni „jet-pot” dovoljno je upisati se u đački dom.

Učenici doma učenika Ugostiteljsko-turističke škole godinama ostvaruju svoje snove avangardnim putovanjima u Dalmaciju, smješteni u Učenički dom Split, mjesto koje je polazišna točka za realizaciju svih mogućih kreacija.

Bez dobre logistike i suradnje domova, putovanje praćeno adrenalinom nemoguće je ostvariti.

Čini se da je u prednosti onaj tko putuje u Dalmaciju jer sve što se dogodi uz more, neupitno je avantura.

Ipak, uzvratni posjet učenika Učeničkog doma Split Osijeku potvrdio je da Slavonija i Baranja odišu neotkrivenim uglovima i doživljajima i da skrivaju potencijal kojeg vrijedi istražiti i razotkriti.

Izazove koji su učenici Dalmacije imali u svojim očekivanjima trebalo je složiti kroz „gusto” složen raspored doživljaja, edukacija, zajedničkog rada i druženja; sve to u jedan produženi vikend.

Početkom listopada, između dva kišna razdoblja otvorilo se plavetnilo neba i ugodno jesensko sunce dodalo je notu optimizma da ćemo uspjeti u svakom našem predviđenom pothvatu.

Učenici Učeničkog doma Split doputovali su u Vukovar u četvrtak i  te su iste večeri u odličnoj interakciji s učenicima Učeničkog doma Vukovar pokazali odličnu pripremljenost i uzeli pobjedu u Kvizorami. Pobjeda je pozadinska tema dok su u fokusu bila nova poznanstva, zabava i veselje mladih iz dijametralno suprotnih krajeva domovine.

U petak, nakon doručka, sa istoka Slavonije, Splićani zajedno s učenicima doma Ugostiteljsko-turističke škole Osijek polaze u Prezentacijsko – edukacijski centar Tikveš. Skriven u šumi, otkriva tajne iz bogate prošlosti ovog čarobnog mjesta; mnoge povijesne, geografske i biološke znamenitosti. Oduševljenje multimedijskim prikazima u Edukacijskom centru Tikveš nisu skrivali ni učenici, ni profesori. Jedno prije podne prekratko je za apsolvirati sve što ovaj Centar nudi posjetiteljima.

Zeleno okruženje, prašuma usred močvare, očaralo je učenike koji su stigli s mediteranskog plavetnila.

Nakon gostoprimstva u Učeničkom domu Vukovar, slijedila je posjeta, obilazak i upoznavanje sa životom u ženskom đačkom domu, tzv. SĐD Osijek gdje ih je dočekao srdačan prijem, bogat ručak, uspostava novih prijateljstava i kratko druženje.

Učenici Doma Ugostiteljsko-turističke škole neizostavno, svake godine prilikom posjete Učeničkom domu Split sudjeluju u općedruštveno-korisnom radu. Doći izdaleka i ostaviti svoj otisak jednom gradu posebna je radost i zadovoljstvo učenicima.

Jednako tako, iskazana je želja učenika iz Splita da se revanširaju, te ostave svoj trag našem gradu. Prema dogovoru s Gradom i Gradskom četvrti Mačkamama dogovorena je akcija renoviranja starih klupa u Parku Mačkamama. Gradska četvrt osigurala nam je brusni papir i lazuru, a učenici Ugostiteljskog doma pridružili su se ovom velikom zahvatu koji je u kratkom vremenu donio vidljive promjene u parku i zasigurno produžilo vijek trajanja starih klupa.

Oko kamere Slavonske televizije zabilježilo je nevjerojatnu revitalizaciju klupa kojoj su svjedočili i brojni građani promatrajući u nevjerici s koliko preciznosti i zanosa rade ove složne ruke.

U prolazu parkom našao se i bivši župan i predsjednik Gradske četvrti Mačkamama koji nisu krili oduševljenje, te cijelu ekipu počastili sokovima u samom dvorcu Mačkamama.

Lazura koja se našla pod noktima đaka nije smetala da, u nastavku, učenici nakon uspješno obavljenog posla, u istom parku zaigraju hokej na travi.

Žustra je to igra bila; igra sa samo jednim pravilom – palica uvijek mora biti pri tlu kako se nitko ne bi ozlijedio. Igra bez puno pravila u pravilu donosi puno smijeha i veselja.

Vrijeme večere zaustavilo je igru.

Učenici Ugostiteljskog doma odlaze u svoj dom, a učenici Učeničkog doma Split još jednom mijenjaju smještaj i odlaze na večeru i prenoćište u Učenički dom Hrvatskoga radiše Osijek. Iako posve svjesni da ih čeka izazovna subota, večer provode u Tvrđi jer, koje li sreće, u Osijeku je manifestacija „HeadOnEast”; vrhunska ponuda hrane, pića i dobre glazbe, šušur i euforija u svakom kutku starog grada.

U dvorištu Učeničkog doma Hrvatskoga radiše je 20 posuđenih bicikala, u vlasništvu Osječko-baranjske županije, čekaju pripremljeni za novu avanturu.

Već sklopljena prijateljstva između učenika Ugostiteljskog doma i Splićana produbljuju se na ranojutarnjoj biciklijadi, na relaciji Osijek – Kopački rit. Subota, dan za adrenalin u Baranji.

Osijek poznat po brojnim biciklističkim stazama osigurava ugodnu i sigurnu vožnju poveće grupe učenika, profesora i ravnatelja. Na ulazu u Baranju čeka nas policijska pratnja kako bi sigurnost učenika bila na najvišoj razini.

Sunce je svakim satom podizalo temperaturu zraka. Najvažnije je da su komarci završili sezonu, te smo nesmetano stigli na uređenu drvenu šetnicu iznad močvara Parka prirode „Kopački rit”.

Mnogi su učenici sportaši, ali priznaju da je ovaj vikend na razini žešćih treninga.

Mi smo ponosni jer nitko ne odustaje i ponosni smo jer su svi đaci ponosni na svoje snage i upornost. Rekla bih da je izvor motivacije suradnja među djecom koja sklapaju nova prijateljstva i pomalo se dokazuju jedni drugima u svojoj izdržljivosti. Mi profesori, koji smo zajedno s učenicima u istim aktivnostima, teško možemo prosuditi jesu li čvršći slavonski ili dalmatinski geni.

Biciklijadu prekidamo na Biljskom jezeru gdje se djeca s mora iskušavaju u prvim zaveslajima po mutnoj vodi jezera. Nakon brojnih pitanja o stanovnicima ove vode (zmije, žabe, neke opasne ribe…), udaljili su se od obale, uz kihot, natječući se tko će brže i dalje doći do nedefiniranog cilja.

Tek je podne, a već je puno kilometara u nogama (u zaveslajima i rukama) iza nas. Nakon veslanja svi su visokomotivirani za pomoć u pripremi ručka.

Za ručak je čobanac, onaj slavonski, kuhan u kotliću, na vatri, s puno paprike. Učenici iz Dalmacije su čuli, ali ne znaju točno kakav je okus čobanca, ne znaju niti vole li ga uopće. Bit će to novo iskustvo za njihovo nepce. Ne samo za nepce, već i novo iskustvo pripreme takvog jela. Nakon svega, naučili su svu proceduru i recepturu kuhanja kao i sve tajne kuhanja na otvorenom, uz asistenciju učenika Doma Ugostiteljsko-turističke škole.

Mi profesori koji smo bili u dogovoru oko izbora jela nismo bili sigurni hoće li svi učenici prihvatiti okus novog jela, odlučili smo čobancu pridodati domaću tjesteninu.

U velikom loncu, punom brašna i jaja, više ruku učenica pripremalo je noklice koje su se kuhale u drugom kotliću, također pod vedrim nebom.

I dok smo čekali da ručak bude gotov, učenici su se iskušavali u strjeličarstvu. Jedni su vrlo uspješno i precizno pogađali metu, a drugi su se radovali brzom napredovanju u ostvarivanju početnih znanja u ovom nesvakidašnjem sportu.

Ručak su dočekali rasuti po šumarku i livadi uz jezero. Improvizirana „blagovaonica” okupila ih je oko pivskih stolova gdje se moglo čuti bezbroj pohvala za čobanac, novi okus za Dalmatince.

Noklice umiješane od 5 kg brašna, bile su samo zamjenska varijanta za kruh, a nestale su do zadnje.

Dani su bivali sve kraći, a nas je čekala još jedna dionica vožnje biciklom – povratak u Osijek, u Dom Hrvatskoga radiše.

Nedopustivo je doći u Osijek, a ne doživjeti Kopiku.

Na povratku, u suton dana, na samom dravskom žalu okupili su se učenici kako bi usporedili pijesak, onaj morski, s Bačvica, i ovaj naš, kojeg zapljuskuje jedna rijeka.

Sutradan je nedjelja i rastanak novostečenih prijatelja se bliži. Preostaje još druženje u Tvrđi na „HeadOnEast-u” uz koncert „Prljavog kazališta”.

Osobno, ne znam procijeniti koliko ovaj organizacijski i prateći umor ima cijenu, ali govori o smislu, o važnosti suradnje, međuljudskih odnosa, potpore, o veličini uloge profesora-odgajatelja, o slatkom odricanju u kojem dajete cijeloga sebe za tuđe dijete, o tragovima koji će biti vidljivi tek u nekoj budućnosti, možda bližoj, a možda jednom kad posve izblijedi potpis onih koji su tragove rezbarili. Ostat će samo toplo ozračje koje potvrđuje da trebamo kucati jedni za druge u snazi zajedništva.

Poslije svega, osjećam se vrhunski, jer cilj je postignut zajedničkim snagama, a to bi trebala i biti osnovna smjernica i misao vodilja našoj djeci kroz generacije: ljudi povezani dobrim namjerama i dobrom voljom, ulogom vlastitog vremena i energije mogu postići više od očekivanog.

Svako naše davanje učinjeno je da bi oni gradili bolji život po uzoru na dane provedene u ovom čarobnom adrenalinskom vikendu prepunom izazova i ljepote.

Gabriela Poslon, prof.

Dom učenika Ugostiteljsko-turističke škole Osijek